Tkanine su tkane od prediva osnove i potke, a njihovo stvaranje statičkog elektriciteta usko je povezano sa materijalom vlakana i uslovima okoline:
1. Sastav vlakana: Prirodna vlakna (pamuk, lan, vuna) imaju jaku apsorpciju vlage, lako provode punjenje i akumuliraju malo statičkog elektriciteta; sintetička vlakna (poliester, najlon, itd.) slabo upijaju vlagu, imaju visoku otpornost i lako zadržavaju naboj nakon trenja. Prema podacima iz *Textile Research Journal* (2020), statički napon poliesterske tkanine nakon trenja može doseći preko 2000V, dok je pamučna tkanina obično ispod 500V.
2. Vlažnost okoline: Kada je vlažnost vazduha ispod 40%, teško je formirati provodljivi vodeni film na površini vlakana, što značajno povećava statički efekat. Eksperimenti pokazuju (pozivajući se na standard ASTM D423) da kada vlažnost dostigne 60%, statički napon poliesterske tkanine opada za oko 65%.
3. Frekvencija trenja: Brzo trenje (kao kada odjeća dođe u kontakt s tkaninom tokom hodanja) ubrzava prijenos naboja. Čvrsto tkane tkanine (kao što su poplin i platno) sklonije su statičkom elektricitetu nego labavo tkane tkanine (kao što je gaza) zbog njihove veće površine kontakta s pređom.
